| |
Rođen 9. marta 1960. godine u Čačku.
U sportskoj karijeri Željka Obradovića ništa se nije
dogodilo slučajno, iako priča o najmlađem velikanu
YU košarke, nekome može da izgleda bajkovito. Ući u legendu
sa samo četrdeset godina, podatak je za Ginisa ali u
Obradovićevom slučaju, lako objašnjiv trener je
sa visokim ciljevima a to je ono što ga je dovelo na vrh.
Igračku karijeru započeo je u Borcu iz Čačka
da bi 1984. godine prešao u Partizan gde je i završio igračku
karijeru odigravši 211 utakmica u crno-belom dresu. Potpuno
neočekivano 1991. godine preuzeo je mesto glavnog trenera
KK Partizan. Od tog perioda do danas, Obradović je izrastao
u svetsku trenersku intitucijum. Sa pet klupskih titula prvaka
Evrope postao je unikatan stručnjak u istoriji evropske
i svetske košarke mada i pre toga praktično bio bez premca
nadmašivši Gomeljskog, Fernandiza i Maljkovića koji su
osvojili četiri titule, a kolekciju je usput ukrasio
sa dva pehara Kupa Rajmunda Saportea. Nakon najuspešnije Partizanove
godine u istoriji, osvojivši titulu prvaka Jugoslavije, kup
Jugoslavije i titulu prvaka Evrope Obradović je imenovan
za pomoćnika Dušana Ivkovića a 1993. godine preuzima
badalonski Huventud gde ponovo osvaja titulu prvaka Evrope.
Trenersku karijeru je potom nastavio u Realu iz Madrida (1994-1996),
Benetonu iz Treviza (1997-1998) i Panatinaikosu iz Atine (1999
- ). Osvojio je pet titula prvaka Evrope (Partizan 1992, Huventud
1994, Real 1995, Panatinaikos 2000,2002), Prvenstvo i Kup
Jugoslavije (Partizan 1992), Prvenstvo Grčke (Panationaikos
2000, 2001), Kup Saporte (Real 1997, Beneton 1999).
U reprezentaciji je debitovao na EP u Atini kao Ivkovićev
asistent. Godinu kasnije dosanjao je olimpijsko finale u Atlanti
i američki Ťtim snovať. Trideset minuta izjednačene
borbe, ali se više nije moglo. Godinu dana kasnije pozlatio
se u Barseloni, bez dotadašnjih nosilaca uspeha, Divca i Paspalja.
Na svetskom prvenstvu u Atini dokazao je vrhunsko košarkaško
ime. Sa timom koji nije bio među favoritima uspeo je
manirom velikog vojskovođe iz bitke u bitku da lomi moral
rivala izvanrednom odbranom i neviđenom timskom igrom.
Posle osvojenog zlata na SP usledila su evropska prvenstva
(Fransuska bronzana medalja) i Olimpijske igre (Sidnej 2000
šesto mesto) posle čega se oprostio od rada sa reprezentacijom.
Košarkarkaški zaljubljenik i zanesenjak radan je do fanatizma.
Tajna uspeha je uvek, u svakom trenutku, u vrhunskom motivu.
Njegove reči sve objašnjavaju i tome se nema šta dodati:
Usavršavanje i stalno učenje je neminovnost. Onaj ko
veruje da sve zna, da je nezamenljiv, brzo doživi debakl jer
dolaze novi ljudi spremni da se prilagode trendovima. Trener
se uči dok je živ...
|
|